U dijelu dokaznog materijala prikupljenog tokom primjene mjera tajnog nadzora nad osumnjičenima za planiranje državnog udara navodi se da su prisluškivani dok su međusobno razgovarali sa jednog istog broja, što navodi na sumnju da bi se moglo raditi o falsifikovanju i podmetanju dokaza. U dokumentima do kojih je „Dan” došao vidi se da su dvojica osumnjičenih prisluškivani dok navodno planiraju krvoproliće u Crnoj Gori, i to tako što je poziv sa broja 447839110139 upućen na isti taj broj – 447839110139. Posebno je zanimljivo da se radi o razgovorima Aleksandra Sinđelića i Mirka Velimirovića, koji su se u međuvremenu nagodili sa tužilaštvom i postali ključni svjedoci u ovom slučaju (Velimirović je sa tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivice, a Sinđelić je dobio status svjedoka saradnika). Osim što je tehnički nemoguće da dva lica u isto vrijeme međusobno pričaju sa istog broja telefona, dodatnu sumnju pobuđuje činjenica da su razgovori Velimirovića i Sinđelića sa jednog istog broja snimljeni samo kada su govorili o konkretnim detaljima upada u Skupštinu i hapšenju Mila Đukanovića. Da se ne radi o štamparskoj grešci potvrđuje i to što je u svakom od tri dokumenta u dijelu koji se odnosi na razgovore Sinđelića i Velimirovića na pomenute teme naveden isti broj telefona i za odlazne i za dolazne pozive, a ta greška se ne ponavlja kada su u pitanju drugi razgovori obuhvaćeni ovim transkriptima.
Kao što se vidi iz mjera tajnog nadzora koje objavljujemo, razgovori su snimani 15. oktobra 2016. godine, dan uoči održavanja izbora u Crnoj Gori. Prvi razgovor između dvojice osumnjičenih koji se u dokumentu vode kao N.N. lica snimljen je u 17 časova, 26 minuta i 55 sekundi i trajao je oko šest minuta, do 17 sati, 32 minuta i 34 sekunde, kada se prekida snimanje.
Razgovor je označen kao otvorena veza, a i odlazni i dolazni poziv su sa istog broja, što je više nego čudno ako se zna da je to, osim sa tehničkog aspekta, neizvodljivo i s obzirom na to da se u to vrijeme, po podacima iz istrage, Sinđelić nalazio u Srbiji, a Velimirović u Podgorici.
Drugi razgovor vođen je istog dana u 20 časova, 29 minuta i 51 sekund i trajao je nepuna dva minuta, a i tu se ponavlja situacija sa istim dolaznim i odlaznim brojem. Treći razgovor takođe je obavljen noć uoči izbora, u 21 čas, 40 minuta i 20 sekundi i trajao je oko osam minuta, do 21 čas, 48 minuta i 53 sekunde, kada je završeno snimanje.
Četvrti transkrpit, koji pokazuje da se ne radi o omaškama u prethodna tri dokumenta, donosi razgovor između Mirka Velimirovića i nepoznate osobe sa ruskim akcentom, o čemu je kasnije Velimirović govorio u istrazi. U mjerama tajnog nadzora u tom slučaju nema nikave greške i sve je logično i ispravno sa aspekta istražnih radnji.
Razgovor iz četvrtog transkripta koji objavljujemo odvija se sa dva različita broja – 44 7839133786 i 447839110139, kao što je i normalno. Zanimljivo je da je taj razgovor potpuno banalan. Za razliku od tri prethodna sumnjiva transkripta, gdje su međusobni razgovori vođeni sa istog broja, a u kojima se pominje navodno hapšenje Đukanovića i upad u Skupštinu, u četvrtom se ne pominje ništa vezano za državni udar.
U tom razgovoru se pominju izvjesni Rus i rakija, bez konkretnih detalja koji bi mogli koristiti u istrazi, za razliku od tri prethodna transkripta za koje postoji mogućnost da su falsifikovani. Dakle, samo u tom spornom razgovoru između Sinđelića i Velimirovića, inače svjedoka tužilaštva, pominju se detalji o navodnom državnom udaru.
U svemu je najinteresantnije da tužilaštvo i policija kompletnu istragu o ovom slučaju temelje upravo na tim transkriptima.
Nakon što je pod javnosti nepoznatim okolnostima iz Srbije stigao u Crnu Goru, Aleksandar Sinđelić, jedan od osumnjičenih za organizaciju navodnih terorističkih napada u Podgorici, dobio je status svjedoka saradnika i kompletan predmet je baziran na njegovim tvrdnjama. On je dobio status svjedoka saradnika iako je stepen pouzdanosti njegovog iskaza diskutabilan, budući da se radi se o osobi sa kriminalnom prošlošću. Taj status Sinđeliću je na zahtjev tužilaštva omogućio Viši sud u Podgorici, koji je zaključio da on svojim svjedočenjem može znatno doprinijeti dokazivanju krivičnih djela i pomoći u otkrivanju i dokazivanju drugih krivičnih djela za koja se osnovano sumnja da ih je vršila kriminalna grupa. Na osnovu Sinđelićevog iskaza, koji je tužilaštvu dao iz trećeg puta, sačinjena je i nova naredba o izmjeni i proširenju istrage.
M.V.RAKČEVIĆ
Skinuta oznaka tajnosti
Transkripte razgovora koji su označeni kao službena tajna objavljujemo jer je u međuvremenu čitav postupak postao javan. Oznaka tajnosti sa ovih dokumenata skinuta je prije svjedočenja Mirka Velimirovića u sudnici Višeg suda u Podgorici.
Kontradiktorni iskazi
Mirko Velimirović Paja i Aleksandar Sinđelić su i tokom istrage davali kontradiktorne iskaze, što dodatno podgrijava sumnju u kompletan proces. U iskazu datom 18. oktobra Velimirović nije pominjao da je oružje navodno rastavio i bacio ili uništio na bilo koji način. On je 18. oktobra i 5. decembra u sudnici Višeg suda ispričao dvije različite verzije o nabavci oružja koje je, navodno, trebalo da bude upotrijebljeno 16. oktobra u Podgorici. Kao što se vidi iz zapisnika o saslušanju 18. oktobra, koji je u posjedu „Dana”, Velimirović je ispričao da je fotografisao oružje koje je unaprijed pripremljeno u Crnoj Gori i poslao fotografiju Sinđeliću. On u tom iskazu ne pominje da je oružje po nalogu tužioca rastavio i bacio u jezero, kao što je tvrdio u iskazu koji je 5. decembra dao u Višem sudu.